Klasična plastika načinjena od fosilnih izvora ima svoju primjenu u mnogim područjima života. Osnovna karakteristika plastičnih proizvoda je njihova masa, koja je vrla mala u usporedbi s masom drugih materijala te ima relativno nisku gustoću. Plastika ima izvrsna izolacijska svojstva, toplinska i električna, postojana je na koroziju, može se različito oblikovati i miješati s drugim materijalima. Osim toga, svojstva se mogu lako mijenjati i načiniti po mjeri dodavanjem drugih sastojaka.

Svjetska proizvodnja plastike je 2011. dosegnula 280 milijuna tona. Proizvodnja konstantno raste po prosječnoj stopi od 9% godišnje od 1950. 

Zbog svestranosti plastike, primjenjuje se u gotovo svakom području života. Najšire primjene uključuju ambalažu, građevinarstvo, transport, električnu i elektroničku industriju, poljoprivredu, medicinu i dr. Činjenica da su mogućnosti primjene plastike gotovo neograničene i da se svojstva plastičnih materijala mogu prilagoditi bilo kakvom zahtjevu, je jednostavan odgovor na pitanje zbog čega je plastika izvor inovacija u svim područjima života. Postali smo toliko ovisni o proizvodima koje svakodnevno koristimo da smo zanemarili činjenicu o njihovoj štetnosti po naše zdravlje i okoliš. 

Plastika je globalni ekološki problem, te čini čak 90 posto ukupnog oceanskog otpada čineći najzagađenijim Tihi ocean u kojem pluta oko 100 milijuna tona plastike. Plastični otpad uništava ekosustave oceana, onečišćuje zalihe vode te uzrokuje smrt više stotina tisuća ptica i morskih životinja svake godine. Osim divljih deponija i uređena odlagališta su problem jer plastici treba oko tisuću godinu za razgradnju, a spalionice stvaraju opasne atmosferske emisije i otrovni pepeo. Zbog toga se sve više otvaraju reciklažni pogoni te promiče smanjivanje korištenja plastičnih proizvoda.

Recikliranje je širok pojam, a odnosi se na izdvajanje materijala iz otpada i njegovo ponovno korištenje. Uključuje sakupljanje, izdvajanje, preradu i izradu novih proizvoda iz iskorištenih tvari ili materijala. Vrlo je važno najprije odvojiti otpad prema vrstama otpada, a mnogi otpadni materijali mogu se ponovno iskoristiti ako su odvojeno sakupljeni. 

Kako u svijetu tako i kod nas postoje centri za prikupljanje i reciklažu otpada, koji se razvrstan i sortiran šalje specijaliziranim proizvođačima, a oni taj materijal detaljno obrađuju i dobivaju sirovinu koja je jednako kvalitetna kao i originalna sirovina (najčešće iz neobnovljivih izvora poput fosilnih goriva).

Naša tvrtka otpad dobiva isključivo od licenciranih skupljača PE otpada. Taj otpad se čisti, obrađuje i regenerira u liniji strojeva koji nazivamo regeneracija. Na kraju dobivamo čist, suh i kvalitetan granulat (materijal) koji se daljnjom obradom tj. postupkom ekstruzije  pretvara u nove polietilenske i plastične proizvode poput folija i vrećica, a koji se nakon uporabe, sortiranjem i pročišćavanjem opet mogu regenerirati i stvoriti novu vrijednost.

Bioplastika je sažeti i prikladan naziv za biorazgradivu plastiku čiji su dijelovi dobiveni u potpunosti ili gotovo u potpunosti iz obnovljivih izvora odnosno biomase. Tradicionalna plastika, kao što je plastika na bazi fosilnih goriva, izvedena je iz nafte ili prirodnog plina, a proizvodnja takvih plastičnih masa ima tendenciju da zahtijeva više fosilnih goriva i proizvodi više stakleničkih plinova od proizvodnje  bio polimera (bioplastike). U konačnici može biti dobivena od škroba, celuloze, algi, ulja, šećera, i niza drugih sirovina. U ukupnoj upotrebi plastike udio bioplastike je manji od 1%, a  razlikujemo biorazgradivu i bioizvornu plastiku. 

Biorazgradiva plastika

Pojam biorazgradljivosti i/ili kompostabilnosti opisuje bio-kemijske procese tijekom kojih mikroorganizmi koji se nalaze u okolišu pretvaraju materijal u prirodne tvari kao što su voda, ugljikov dioksid i kompost (umjetni aditivi nisu potrebni). Proces biorazgradnje ovisi o okolišnim uvjetima (npr. o mjestu razgradnje ili temperaturi), o materijalu i o primjeni. U usporedbi s klasičnom plastikom, velika prednost biorazgradljive plastike od obnovljivih izvora je mogućnost biorazgradnje i kompostiranja zajedno sa drugim organskim frakcijama otpada . 

Bioizvorna plastika

Plastika može biti potpuno ili djelomično bazirana na biomasi (obnovljivi izvori). Biomasa za bioplastiku može biti npr. kukuruz, škrob, šećerna trska ili celuloza. Primjena obnovljivih izvora trebala bi voditi do veće održivosti plastike zbog manjeg ugljikovog traga (carbon footprint). Iako su fosilni izvori prirodni, nisu obnovljivi i ne smatraju se osnovom za bioizvornu plastiku. 

Danas se velika pozornost pridaje konceptu održivog razvoja, tj. "razvoja koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe" (World Commission on Environment and Development’s report "Our Common Future", 1987). Za prijelaz u održivi razvoj nužno je riješiti mnoge probleme, a jedan od najvažnijih je potraga za alternativnim izvorima sirovina.